Zlostavljanje djece često se provlači po novinama, te je čest
problem današnjice. Iako nekad normalno (udaranje zločeste djece), danas je
dobilo potpuno nov smisao. Danas se zlostavljanje djece odnosi na fizičko,
emocionalno i seksualno zlostavljanje, te zanemarivanje djece. Razvitkom
društva, javilo se sve više organizacija koje pozivaju djecu da se jave u
slučaju zlostavljanja, te se broj prijavljenih slučajeva zlostavljanja povećao.
Da bi se sam broj zlostavljanja smanjio, istom se treba posvetiti odgovarajuća
pozornost.
Kao budućem učitelju, i na meni je da pokušam otkriti takvo
ponašanje, a ako sam u mogućnosti, zaustaviti ga ili sama, ili se obratiti
nekome tko može. Za ovaj osvrt odabrala sam članak dr.sc. Renate Miljević-Riđički, koja
govori o oblicima zlostavljanja i njihovom prepoznavanju. Važno je da smo svi
svjesni onoga što se događa oko nas, te da djelujemo, ne da samo pasivno
gledamo, i čekamo kada će netko nešto napraviti umjesto nas.
Razlikujemo četiri osnovna oblika zlostavljanja djece:
fizičko, emocionalno i seksualno zlostavljanje, te zanemarivanje, tj.
zapuštanje djece. Započet ćemo sa fizičkim zlostavljanjem. To je zlostavljanje
gdje se djetetu namjerno nanose povrede: udaranjem, tresenjem, stezanjem,
griženjem i sličnim. Također, nasilno hranjenje, grubo presvlačenje te samo
grubo postupanje s djetetom također spadaju pod fizičko zlostavljanje, koje
može prouzročiti modrice, opekotine, frakture, te raznorazne povrede koje su
ponekad i smrtne. No povrede ne moraju biti uzrokovane samo šakom, rukom, glavom,
nogom ili sl., one mogu biti uzrokovane i štetnim lijekovima, drogom ili
alkoholom. Fizičko zlostavljanje u djece često rezultira dugogodišnjim
oporavkom od emocionalne traume. No dijete ne mora biti izravno fizički
zlostavljano, može biti i svjedok zlostavljanja u obitelji. Djeca koja žive u
nesređenim obiteljskim okolnostima, sama često postaju zlostavljači. To možemo
vidjeti već u predškolskoj dobi kod djece koja napadaju drugu djecu. Također,
fizičko zlostavljanje djeteta može početi već u prenatalnom periodu gdje se
koristi fizički napad kao odgovor na pokrete fetusa, zanemarivanje i
nezaštićivanje fetusa od alkohola, nikotina, droga i sl. te namjerno izazivanje
pobačaja. U usporedbi s ostalim oblicima zlostavljanja, ove znakove najlakše je
uočiti i prepoznati po čestim ozljedama te skrivanjem istih, otežanim i bolnim
pokretima, te sklonosti samoranjavanju, povlačenju ili agresiji, bježanju od
kuće i sl. Dijete koje je emocionalno zlostavljano ne dobiva pažnju ili
ljubav, ili mu se neprestano prijeti i ruga, te ga se omalovažava. Roditelji
koji uopće ne pokazuju ljubav i privrženost, već stalno viču, prijete i
kritiziraju dijete, gdje dijete gubi povjerenje u sebe i postaje nervozno i
povučeno, emocionalno zlostavljaju svoje dijete. Nedostatak povjerenja u sebe i
druge, povlačenje i agresija; nervozni postupci; nepovjerenje u druge;
poremećaji spavanja; poremećaji hranjenja; tikovi; bježanje od kuće te pokušaji
samoubojstva su znakovi emocionalnog zlostavljanja. Seksualno zlostavljanje je ako odrasla osoba osoba prisiljava
dijete da sudjeluje u bilo kojem obliku seksualne aktivnosti: ljubljenju,
dodirivanju genitalija ili grudi, snošaju, oralnom seksu ili gledanju i
pokazivanju pornografskog materijala. Ono može imati izrazito štetne i
dugotrajne posljedice, kako seksualno zlostavljana djeca mogu i sama postati
napadači. Također, seksualno zlostavljanje nije samo između odrasle osobe i
djeteta, već ga može počiniti i dijete djetetu. Znakovi seksualnog
zlostavljanja su sljedeći: problematično ponašanje; smanjene kognitivne
sposobnosti i školsko postignuće; slaba socijalna prilagodba; depresivni i
suicidalni simptomi; impulzivne reakcije te nezadovoljavajući odnosi u
obitelji. Također, tu još možemo dodati i medicinske indikatore zlostavljanja:
prisutnost sjemena; genitalne i analne povrede; trudnoću; pozitivan test na
sifilis ili gonoreju; HIV-infekciju te naglašeno povećan otvor himena u odnosu
na dob, uz povrede himena ili zaliječene povrede i ožiljke bez adekvatnog
objašnjenja kako su one nastale. Postoji i složeniji i teži oblik seksualnog
zlostavljanja, incest. Žrtve incesta podložne su cijelom nizu psiholoških
problema dugi niz godina: depresivnim simptomima; osjećaju obilježenosti,
otuđenosti i izoliranosti; problemu samopoštovanja; poteškoćama u interpersonalnim
odnosima i socijalnoj prilagođenosti; problemima sa seksualnošću; negativnim
osjećajima; strahu i anksioznosti; pretjeranoj brizi za sigurnost drugih te
psihosomatskim simptomima. Do zanemarivanja, tj. zapuštanja djece dolazi kada roditelji ne
zadovoljavaju osnovne dječje potrebe, kao što su primjerena hrana, odgovarajuća
odjeća, toplina i medicinska njega. Dijete koje je zanemareno često izgleda
bijedno, tj. ima zapuštenu i neodgovarajuću odjeću, prljavu kosu i sl.,
izgladnjelo je, agresivno se ponaša, ima problema s hranom, povlači se u sebe,
često je pospano, te ima teškoće sa svladavanjem školskog gradiva. Djeca koja
su zanemarivana tri do pet godina pokazivala su sljedeće poremećaje u
ponašanju: kriminalitet; skitnju; poremećen odnos prema školi; bježanje od kuće
te prekomjerno uživanje alkohola.
Uzroci zlostavljanja dolaze iz svih smjerova. Njihove uzroke
možemo pronaći u okolnostima vezanima uz iskustva iz djetinjstva, neadekvatnu
roditeljsku skrb, same odnose u obitelji, te društvene stresove. Iz različitih
izvora saznajemo da je zlostavljanje djece proizvod složene interakcije
karakteristika roditelja te socijalnih uvjeta i kulture u kojoj se oni nalaze.
Kao što sam već spomenula, zlostavljanje je velik problem
današnjice. Ono se prenosi s generacije na generaciju, s roditelja na dijete, s
počinitelja na žrtvu zlostavljanja. I iako se često upozorava na različite
slučajeve zlostavljanja, ono se često i zanemaruje. Uvjereni smo da će se
uvijek naći netko tko će se umjesto nas pozabaviti tim problemom. No da bi se
ono bar djelomično iskorijenilo, trebamo svi udružiti snage i pomoći da se ono
otkloni. Poduzmimo nešto zajedno!
Više o članku možete pronaći u članku: Zlostavljanje djece: oblici zlostavljanja i njihovo prepoznavanj autorice Renate Miljević-Riđički (http://hrecak.srce.hr/32356)
Smatram da su nažalost ovakvi primjeri sve češći u današnjem svijetu. Najgore je to što većina onih zlostavljenih šuti od straha i ne poduzima se ništa. Mislim da bi se svi trebali osvjestiti, više educirati i ukazati na to kolike posljedice ima ovakav tip ponašanja.
OdgovoriIzbrišiSve češće u svakodnevnom životu možemo čitati o tome kako je negdje diljem svijeta, dijete zlostavljano. Nažalost, sve više je nasilja čak i između vršnjaka. Smatram da takvo ponašanje proizlazi iz samog odgoja, iz obitelji. Dijete treba odgajati u sretnom, zdravom i pozitivnom okruženju. Također, treba obratiti pozornost i reagirati, ukljičiti se u aktivnosti kojima bi spriječili zlostavljanja djece. Upravo je dijete takvo da upija sve što vidi i čuje, stoga je važno osvijestiti djecu (ali i odrasle) o posljedicama nasilja i zlostavljanja.
OdgovoriIzbrišiIzvrsna tema ! O ovome bi se trebalo puno više govoriti jer ima toliko slučajeva za koje nitko nezna i događaju se svakodnevno ! Mislim da je najvažnije odgajati djecu na ispravan na način jer će oni jednog dana postati odrasli ljudi odgovorni za svoje postupke.
OdgovoriIzbrišiNažalost, zlostavljanje djece u današnjem vremenu sve je češći problem kojeg je jako teško iskorjeniti. Smatram da je to problem o kojem se treba puno više pričati, o kojem treba raditi puno više radionica da se okolinu upozna sa ovim velikim problemom. Djecu trebamo odgajati na način da ako vide ili znaju nekoga / nešto da trebaju reagirati na način da vele starijim osobama koje tu mogu imati više utjecaja.
OdgovoriIzbrišiMislim da je tužno to što broj zlostavljane djece stalno raste, a djeca šute zbog straha i nitko ne poduzima ništa. Djecu treba odgajati na način kojim će oni odrasti u dobre i odgovorne ljude svjesne svojih postupaka.
OdgovoriIzbrišiUf. Moram priznati da mi je bilo teško čitati ovaj tekst. Strašno je kakvo zlo postoji na svijetu. Strašno je što jako puno djece širem svijeta proživljava to svakodnevno. Strašno je što toga ima svugdje oko nas, a možda ne znamo. Djeca su najveća sreća koja postoji.
OdgovoriIzbrišiOdlična tema i nešto o čemu definitivno treba puno više pričati. Složila bi se sa Jelenom, trebalo bi postojati radionice koje bi djecu upoznale s tim problemima, koje bi ih naučile kako postupiti ako se u toj situaciji nađu.
OdgovoriIzbrišiZlostavljanje djece je u većini slučajeva izuzetno teško otkriti i ustvrditi ukoliko se ne radi o fizičkom zlostavljanju. Djeca često prešute kad ih netko zlostavlja bilo iz srama i neugode ili jednostavno iz razloga što ne razumiju da je ono što im u velikom broju slučajeva, radi neka njima bliska osoba. Smatram da bi se i na najmanju sumnju da je riječ o zlostavljanju trebalo ispitati dijete i osobe u njegovoj okolini kako bi se to razotkrilo i ponajprije kako bi se zaštitilo samo dijete.
OdgovoriIzbrišiSve navedeno u tekstu je stvarno strasno. Jos je strasnije da se, s obzirom na modernizaciju i "napredak" društva paralelno povećava i sam broj žrtava nasilja. Osobno mislim da,iako se taj problem deklarira kao osobni/obiteljski trebalo bi prema njemu pristupati potpuno kontradiktorno, povesti na neki veći, javni nivo. Pri čemu bi zasigurno naisli na brojne reakcije dižući i svjesnost građana kojih se to "ne tiče". Te kad bi se nasli u takvoj situaciji da bi znali kako postupiti i kako pomoci unesrećenima.
OdgovoriIzbrišiOsobe koje zlostavljaju djecu treba kazniti. Djeca nikome nisu ništa skrivila, te zaslužuju kvalitetno djetinjstvo. Ovo je izvrstan članak koji ukazuje na problem o kojem nitko ne želi pričati, te mi je drago da postoje osobe koje pokušavaju ukazati na ovaj problem.
OdgovoriIzbrišiZlostavljanje je proces u kojem se na neki način ugnjetavaju ljudi, kako djeca tako i odrasle osobe. Fizičko zlostavljanje je nanošenje tjelesnih ozljeda i sve je vise prisutnije kod vršnjaka. Seksualno zlostavljanje žena je česta pojava, ali ne smijemo zaboraviti i na pedofiliju; seksualno zlostavljanje djece i maloljetnika. Zanemarivanje djece sve se više pojavljuje nakon razvoda roditelja. Zlostavljanje pomaže kod smanjivanja kognitivne sposobnosti i usporava kognitivni razvoj. Pokušavamo na razne načine zaustaviti sve načine zlostavljanja; fizičko, seksualno, emocionalno i zanemarivanje. Nažalost nije moguće zaustaviti u potpunosti zlostavljanje.
OdgovoriIzbrišiŽalosno je to da danas imamo totalnu polarizaciju (ne)prihvaćanja nasilja u obitelji/društvu.Ili ljudi ne prihvaćaju kada roditelj povisi glas ili ošamari dijete, ili su totalno prihvatljivi i najgori oblici nasilja.Smatram kako je ovo jedna od najozbiljnijih tema današnjice.Najgore u svemu je da ljudi možda svakodnevno nailaze na neke oblike nasilja no ne urade ništa u vezi toga.
OdgovoriIzbrišiIzvrstan članak!
OdgovoriIzbrišiZlostavljanje nad djecom koja zaista nisu ništa kriva kako bi ljudi liječili svoje frustracije koje dovode kući zbog posla ili nekih drugih razloga nije rješenje.
Danas se samo priča o političarima i slavnim osobama, dok se problemi kao zlostavljanje zanemaruju. Smatram da je potrebno da se sve više priča o tome, da se ukaže na problem i pokuša ga se riješiti.
OdgovoriIzbrišiNažalost najgore u cijeloj priči je da će djeca učenjem od roditelja najvjerovatnije ponavljati iste stvari i na drugima. Takve stvari i taj začarni krug trebalo bi svakako zaustaviti na adekvatne načine poput razgovora itd.
OdgovoriIzbrišiNasilje je oduvijek bilo prisutno, a zaustavljanje nasilja često nije lako. Žrtve nasilja, osobito kada je riječ djeca, cijeli život snose posljedice, a ponekad dolazi čak i do većih oštećenja psihe.
OdgovoriIzbrišiZlostavljanje djece je začarani krug. Najčešće oni koji zlostavljaju su bili zlostavljani na neki način. Definitivno mislim da bi se trebalo puno više pažnje posvetiti ovoj temi i ne smatrati ju olako.
OdgovoriIzbrišiOdlična tema! Nažalost kod nas se ne pridaje dovoljno pozornosti zlostavljanju djece, a to je veliki problem u nasem drustvu.
OdgovoriIzbrišiProcitavsi prethodni clanak u potpunosti se slazem sa iznesenim te posebno sa zakljucnom recenicom da svi zajedno trebamo nesto poduzeti.
OdgovoriIzbrišiSmatram da su drzavne institucije, u prvome redu, centar za socijalnu skrb taj koji je odgovoran za sprecavanje nasilja nad djetetom. Misljenja sam da socijalna radnica treba posjetiti svaku obitelj, neovisno o tome ima li u toj obitelji problema ili ne. U danasnje vrijeme, nazalost, svjedoci smo da tamo gdje mislimo da je sve u izvrsnome redu, dokaze se da je situacija upravo suprotna.
Razni oblici nasilja posvuda su oko nas te svi zajedno trebamo raditi na tome da ih zajednickim snagama iskorijenimo te da do istih nikada vise ne dodje.
Djeca su nase blago, trebamo ih cuvati i misliti o njihovoj buducnosti na obostrano zadovoljstvo svih nas!
Smatram da je zlostavljanje djece veliki problem o kojem se malo govori. Nedovoljno vremena posvećuje se rješavanju ovog problemma i smatram da bi trebalo više raditi na tome da se ovaj problem riješi i da statističke brojke zlostavljane djece budu svedene na minimum.
OdgovoriIzbrišiU slučajevima zlostavljanja nažalost sustav je bespomoćan.Jedno od mojih razmišljanja i da bi trebalo zlostavljače kazniti ali ne kaznom nego nekim edukacijama,radionicama potaknuti njih na razmišljanje pokušati im dočarati kako se osjeća zlostavljano dijete...
OdgovoriIzbrišiSvakako problem o kojem se premalo prica. Cini mi se da su ljudi skloni razmisljanju kako je to zacaran krug, ali neizbjegavanjem ove teme, educiranjem roditelja i djece, smatram da je to nesto cime bi se mogao smanjit broj zlostavljane djece. Svakako, i na nama je da se na neki nacin ukljucimo u rjesavanje tog problem pa makar i pisanjem o tome.
OdgovoriIzbrišiU slučajevima zlostavljanja nažalost sustav je bespomoćan.Jedno od mojih razmišljanja i da bi trebalo zlostavljače kazniti ali ne kaznom nego nekim edukacijama,radionicama potaknuti njih na razmišljanje pokušati im dočarati kako se osjeća zlostavljano dijete...
OdgovoriIzbrišiTeško je djetetu razumjeti da ono nije krivo za postupke ljudi oko njega. Često se krive za loše postupke ljudi koji su im bliski i to može imati katastrofalne posljedice.
OdgovoriIzbrišiZanimljiv člana, no zasigurno tužna tema. Pogotovo podaci o porastu broja zlostavljane djece. Slažem se sa gore napisanim komentarima što se tiče uvođenja radionice o podizanju svijesti protiv nasilja. Mislim da bi cijela lokalna zajednica, skupa sa školama trebalo uložiti više sredstava i napora kako bi se spriječilo nasilje.
OdgovoriIzbrišiJako zanimljiv clanak. Bilo bi super kad bi ga sto vise ljudi procitalo jer ovo zbolja je velik problem danasnjice.
OdgovoriIzbrišiNasilje nad djecom je veliki problem i svakako ih treba potaknuti da promjene svoj stav u ponašanju. Dobro je napisani članak!
OdgovoriIzbrišiDoista zanimljiv članak. Tužna je činjenica što postoje roditelji koji fizičko nasilje smatraju prihvatljivim načinom odgoja djece. Smatram da bi se o ovoj temi trebalo više govoriti u školama. Trebalo bi osvijestiti djecu i naučiti ih kako šamar ili udarac remenom nije "kazna", već zlostavljanje.
OdgovoriIzbrišiSlažem se u potpunosti s autoricom članka. Suvremeni svijet je neprestano i sve više izložen stresu, pojedinac se ne može nositi sa zahtjevima koje mu okolina nameće. Sve se to uočava kroz vanjske postupke pojedinca među koje između ostalog spada i nasilje nad djetetom. Kako je zlostavljanje djece rastući problem današnjice potrebno je ozbiljno shvatiti taj problem. Ne samo biti svjestan da to predstavlja problem, već i djelovati kako bi se spomenuti riješio.
OdgovoriIzbrišiTo je u zadnje vrijeme postala tabu tema, ljudi valjda misle ako o tome ne govorimo, to se i ne događa. Strašno. Trebalo bi se više pokrenuti i nešto konkretno napraviti!!
OdgovoriIzbrišiOdlična tema koju bi više ljudi trebalo pročitati i razmisliti o društvu u kojem živimo i tko se sve zove roditeljem danas. Naprosto mi je gnjusno da roditelj može biti išta drugo osim pun ljubavi i ponosa za svoje dijete, a kamo li pribjegavati fizičkom i ostalom kažnjavanju koje toliko uništi dijete i obilježi ga za cijeli život.
OdgovoriIzbrišiOdlicna tema,ali i veoma tuzna. Nazoslost zlostavljanje djece je sve cesce u svijetu,smatram da te ljude treba kazniti te da svako djete zasluzuje sretno i mirno djetinjstvo.
OdgovoriIzbriši