četvrtak, 26. siječnja 2017.

Televizijski program kao nastavno sredstvo u stjecanju osnovnoškolskih medijskih kompetencija

21. stoljeće donijelo je i novi tehnološki napredak; televiziju, Internet, video igrice i sl. Tehnologija se mijenja iz dana u dan, a mi smo svakim danom sve više vezani uz nju. Kako i sve ostalo, tako nas i televizijski program prati od najmlađih dana pa sve do starosti. Iako tek rođeni, upijamo informacije sa svih strana, pa tako i od televizije u pozadini. Što smo stariji, sve više shvaćamo bit televizije i sve smo vezaniji uz njezine zabavne sadržaje. Kao djeca počinjemo s crtićima, a kako odrastamo, tako se usredotočujemo na sve složenije programe, filmove, serije i slično. Također, sve više slobodnog vremena provodimo pred tim medijem, iako toga nismo ni svjesni. Televizija utječe na naša razmišljanja, stavove i poglede na svijet. Kroz razne medije učimo, zabavljamo se i kratimo vrijeme. Iako nam većinom televizija predstavlja razonodu i odmor, ona može imati i pozitivne učinke na nas. Naime, televizijski program nam pruža mnogo informativnih sadržaja, no mi se nekako, uvijek, okrećemo onima zabavnih sadržaja. Da bi medijske kompetencije imale pozitivan učinak na nas, trebamo biti medijski pismeni. Kao budućoj učiteljici, smatram da je ovo tema koja će se jednog dana doticati i mene same. Kako se razvijamo, razvija se i tehnologija, a samim time i naša struka. U ovom sam se osvrtu odlučila baviti člankom vezanim uz medije, tj. televizije, kako ona utječe na nas, te kako je možemo iskoristiti u pozitivne svrhe. 
Već se duže vrijeme priča o uvođenju medijske kulture u nastavni program. To jest, medijska kultura uvedena je u nastavni program, no samo u sklopu nastave hrvatskog jezika, te joj se ne pridodaje mnogo pažnje. Viša asistentica komunikologije, dr.sc. Tijana Vukić, te studentica apsolventica diplomskog studija Kultura i turizam, Iva Youens pobliže su istražile ovaj problem i napravile istraživanje na temu televizijskog programa kao nastavnog sredstva u stjecanju osnovnoškolskih medijskih kompetencija. Ciljevi njihovog istraživanja bili su utvrditi imaju li učenici šestog razreda temeljne televizijske medijske kompetencije, stavove nastavnika o važnosti te teme, njezinom uvođenju u obvezne predmete te koliko je sadržaja na tu temu trenutno zastupljeno. Iz prijašnjih istraživanja, utvrđeno je da učenici nemaju razvijene temeljne medijske kompetencije koje se odnose na televiziju, te je koriste uglavnom za zabavu. Njih je najviše zanimalo kako to možemo promijeniti, te su nakraju i došle do konkretnih i odmah primjenjivih rješenja, uvodeći male, financijski ne zahtjevne, mjerljive i istog trena provodljive promjene. No o tome malo kasnije.

Medijska pismenost kao ishod medijskog odgoja i obrazovanja, a koja podrazumijeva znanje o tome kako primiti, obuhvatiti, analizirati i vrednovati medijske poruke, te koja se tumači kao pismenost 21. stoljeća, tom uzrastu potrebna je zbog sveprisutnosti medija u društvu koji utječu na oblikovanje mišljenja, uvjerenja i stajališta te koji su svakidašnji izvor zabave, odmora i obrazovanja. Medijska pismenost pretpostavlja hrabrost suprotstavljanja nametnutome, tj. kako pronaći potrebno, ali kako to i kritički vrednovati. Njihov rad ograničen je izborom televizije kao masovnog medija, jer djeca najveći dio medijskog vremena provode ispred istog. Činjenica je da današnja djeca ne mogu zamisliti život bez televizije, a time ona dobiva veliku moć nad njima. To loše utječe na djecu jer oni nemaju razvijenu svijest o negativnim učincima same televizije, kako na njihovo zdravlje, tako i na odnose.

Dr.sc. Vukić i studentica Youens na taj problem gledale su kroz oči pedagogije i komunikologije, no svojem istraživanju pristupile su iz perspektive razvojnog problemskog istraživanja. Testirale su tri temeljne i tri pomoćne hipoteze. Za uzorak su koristile učenike šestog razreda OŠ Vidikovac iz Pule. Prva temeljna hipoteza glasi: Učenici petih i šestih razreda osnovne škole nemaju temeljno teorijsko znanje o televiziji ni temeljne sposobnosti za korištenje njezinih sadržaja. Ta se hipoteza ispostavila točnom, jer su rezultati pokazali da učenici ne poznaju terminologiju, te ne znaju klasificirati medije niti odrediti sve medijske vrste. Prva pomoćna hipoteza glasi: Količina vremena koju učenici provode pred televizorom neprimijenjena je. Ta hipoteza također se ispostavila točnom jer djeca u prosjeku provedu oko 4 sata dnevno gledajući televiziju. Druga pomoćna hipoteza glasi: Učenici koriste televiziju pretežno u zabavne svrhe. 72% učenika odgovorilo je da televizija služi dobivanju informacija zabavnog karaktera, što potvrđuje drugu pomoćnu hipotezu. Treća pomoćna hipoteza: Televizijski sadržaji koje učenici koriste neprimjereni su njihovoj dobi, također je točna, što potvrđuje lista najgledanijih televizijskih sadržaja (Sulejman Veličanstveni, Tajne i CSI). Druga i treća temeljna hipoteza odnose se na nastavnike i aktualni Nastavni plan i program. Druga temeljna hipoteza glasi: Nastavnici ne koriste sve mogućnosti televizijskog programa u nastavi i nisu osjetljivi na uvođenje dodatnog sadržaja u svoje predmete, a treća: Aktualni Nastavni plan i program dovoljno je fleksibilan za brzo i lako uvođenje televizijskog programa kao nastavnog sredstva za stjecanje medijskih kompetencija. Druga temeljna hipoteza ispostavila se točnom, te su dr.sc. Vukić i studentica Youens iz razgovora s profesorima saznale da je to problem preopširnosti i preopterećenosti Nastavnog plana i programa. No, 90% nastavnika pokazalo je volju i spremnost za intervenciju povećanog korištenja televizije u nastavu jer su svjesni neophodnosti uvođenja medijskoga odgoja u osnovne škole. Time dolazimo do treće temeljne hipoteze, te su voditeljice ovog istraživanja došle do rješenja kako uvesti medijski odgoj u svakodnevno obrazovanje. Zaključile su da se to može lako postići kroz domaću zadaću. Predložile su da se u sve obvezne predmete uvedu najmanje dvije domaće zadaće mjesečno koje će uključivati usvajanje, utvrđivanje ili provjeru novoga znanja metodama gledanja televizijskog sadržaja kao nastavnog pomagala i korištenja televizora kao nastavnog sredstva sa svrhom stjecanja i razvoja medijskih kompetencija. Matematičkom računicom došle su do količine potencijalnih sati za razvoj i stjecanje medijskih kompetencija na nastavi te količine ukupnog nastavnog vremena provedenog uz televizijski sadržaj. Ta suma iznosi 26,6 sati mjesečno, tj. 931 sat godišnje. To se odmah može implementirati u nastavni proces, bez velikih dodatnih napora učenika i nastavnika. Na stjecanje i razvoj televizijskih medijskih kompetencija utrošilo bi se 11,5% više od ukupnog vremena nastavnih sati svih obaveznih predmeta godišnje, što bi zapravo značilo da je aktualni Nastavni plan i program dovoljno fleksibilan za brzo i lako uvođenje televizijskog programa kao nastavnog sredstva za stjecanje medijskih kompetencija.

Televizija izravno utječe na formiranje djetetovog identiteta i njegovih sklonosti. Da bi televizija imala pozitivan učinak, trebalo bi poznavati sve pozitivne i negativne strane iste. Televizija može biti veoma poučna ako se koristi na pravilan način, tj. bitno je djecu od samog početka poučavati o njoj. Da bi se postigli najoptimalniji rezultati, znanstvenici i stručnjaci ponavljaju da je medijsko obrazovanje nužno sustavno uvesti u osnovne škole. Slobodno se vrijeme djece, kojeg ionako najviše vremena provode pred televizijom, može usmjeriti prema razvijanju svijesti o drugim društvenim funkcijama televizije što će ih osposobiti za samostalno reguliranje televizijskog sadržaja kojega prate. 

Po mom mišljenju, medijsku pismenost nije važno uvesti samo u škole, već bi se tim pitanjem trebali pozabaviti i sami roditelji, te početi pratiti što njihova djeca gledaju i odvraćati im pažnju od neprimjerenih sadržaja. I iako djecu treba naučiti medijskoj pismenosti, s druge strane, treba je i odvojiti od nje. Živimo u takvo doba, da su nam tehnologija i mediji prijeko potrebni za normalan život, no zaboravili smo na pravo djetinjstvo. Djeca više ne provode vrijeme s drugom djecom igrajući se na ulici. Pravo je čudo vidjeti neko dijete na igralištu. Sjećam se, dok sam ja bila dijete, vrijeme sam provodila igrajući se s drugom djecom kad god sam stigla, odnosno do kada se „svijetla nisu upalila“. Dolazila sam kući sva zaprljana, izgrebana, ali s osmjehom na licu. Današnja djeca samo sjede za računalima, igrajući video igrice, ili gledajući televiziju. Normalan razgovor oči u oči postao je nepoznanica, te se sve odvija preko društvenih mreža. Moja generacija tek se kasnije susrela sa svom tom tehnologijom, bar što se društvenih mreža tiče, te smo imali kvalitetnije djetinjstvo nego djeca danas, iako nam medijska pismenost u školama nije bila poznata. Smatram da je važnije da djeci pružimo pravo sretno djetinjstvo, te ih pokušamo odvojiti od televizije do što kasnijeg perioda odrastanja. U životu su nam bitniji socijalni odnosi od medijske pismenosti i televizije. Televizija nam nikud neće pobjeći, dok bi se neka prijateljstva zbog iste mogla i ugasiti. Prava sreća se nalazi u dobrim međuljudskim odnosima, a ne u onome što nam mediji pokušavaju nametnuti.


(...)
I ne pokušavaj više odrasti.

Nego se zaigraj.

Zaigraj se beskrajno

S ovim svijetom.

Kao s gumenom loptom...


I teci.
Teci bistrim potokom djetinjstva.
Kao da nikada nećeš postati.
Velika, prljava i mutna rijeka...

                                   Saša Užarević

Više o samoj temi možete pronaći u članku: Televizijski program kao nastavno sredstvo u stjecanju osnovnoškolskih medijskih kompetencija autorica Tijane Vukić i Ive Younes (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=209591)





Broj komentara: 35:

  1. Televizija ima dobrih sadržaja koji mogu pomoći djeci da nauče mnogo toga, no prije svega mislim da je prijateljstvo, priča, igranje s vršnjacima u parku i razvijanje međuljuskih odnosa broj jedan i da tome trebamo težiti.

    OdgovoriIzbriši
  2. Televizija pruža veliki izbor sadržaja i novosti, međutim sve manje je primjerena djeci zbog svojih neprimjerenih sadržaja. Važnije od gledanja televizije u školskoj dobi je zasigurno druženje sa prijateljima, igra, zabava i interakcija, a ne gledanje u TV ekrane na kojima se većinom dijelom mogu vidjeti sadržaji neprimjereni djeci ispod 12 godina. Smatram da je od izrazite važnosti pratiti djecu dok provode vrijeme pred ekranom te upozoravati ih što smiju gledati, a što ne.

    OdgovoriIzbriši
  3. Televizija je poput telefona, mobitela i interneta danas neizbježna a djeca se sve viśe i više u vrlo ranoj dobi znaju vješto služiti svim sredstvima. Smatram da im televizija može pružiti zanimljive sandržaje , ali isto tako roditelji bi svakako trebali ograničavati vrijeme koje njihovo dijete provodi ispred ekrana i više ga tjerati van da se igra na svježem zraku i s vršnjacima jer što je bolje od toga?

    Izvrstan post!

    OdgovoriIzbriši
  4. Televizija je dobar izvor zabave i pomaže roditeljima da zaokupe dijete jednom stvari na nešto duže vrijeme. No, roditelji bi trebali djeci ograničiti vrijeme gledanja televizije te, kao što je Karla rekla, poslati dijete na svježi zrak. Isto tako, u današnje vrijeme na televiziji se nude svakakvi crtići prepuni nasilja i smatram da to djeca mlađih uzrasta ne bi trebala gledati.

    OdgovoriIzbriši
  5. Televizija je danas neizbježan dio tehnologije u gotovo svakoj obiteljskoj kući. Ona može biti dobar izvor zabave, no može i vrlo negativno utjecati na dijete putem brojnih neprimjerenih sadržaja koji se svakodnevno prikazuju, stoga bi posebno trebalo obratiti pozornost na to što djeca gledaju.Osim toga djeci bi i trebalo ograničiti vrijeme gledanja televizije i poticati ih da se igraju s ostalom djecom.

    OdgovoriIzbriši
  6. Televizija je danas kao i internet kao i mobiteli svuda oko nas. Nemoguće ju je zaobići. Ona ima svoje dobre strane, ali i loše. Televizija djeci može prikazati brojne neprimjerene sadržaje stoga treba obratiti pozornost na sadržaj koji djeca prate.

    OdgovoriIzbriši
  7. Slažem se da su televizijski programi dobar način da djeca steknu sliku o svijetu, ali nažalost većina emisija koje se u današnje vrijeme emitiraju nisu nimalo edukativne. Smatram da se djeci ipak treba limitirati vrijeme koje provode pred tv-om i pripaziti na ono što naša djeca gledaju.

    OdgovoriIzbriši
  8. Medijska raširenost je jako velika, kako interneta tako i televizije. Dobar su način za neki izvor zabave, međutim svakako je bolje imati društvenu interakciju s ljudima. Društvna komunikacija "lice u lice" sve se više ostavlja postrane, dok internetsa komunikacija preko društvenih mreža zauzima vodeću ulogu.

    OdgovoriIzbriši
  9. Smatram kako je uvođenje medijske pismenosti u škole preko potrebno jer djeca nisu niti svjesna kakvim informacijama raspolažu.Informacije kojima ni ona sama ne mogu baratati, no uzimaju ih zdravo za gotovo iako ih je većina kriva.

    OdgovoriIzbriši
  10. Smatram da je dobra stvar da se televizija uvede u obrazovanje, no samo oni informativni sadrzaji. No s druge strane, treba djecu uciti da je puno bolje obrazovat se u svojoj okolini-

    OdgovoriIzbriši
  11. Televizija je danas zadobila krivi smisao, te se sve više prikazuju neprimjereni sadržaji koji samo zavaravaju ne samo djecu, već i odrasle ljude. Djecu treba maknuti što dalje od televizije, te smatram da bi bilo dobro da se uvede u škole, no s ciljem da se ukaže na sve pozitivne i negativne strane nje.

    OdgovoriIzbriši
  12. Smatram da današnja djeca nisu svjesna „zla“ koje nameću mediji te društvene mreže, kako ni oni tako ni njihovi roditelji, Smatram da se treba postići kompromis između „virtualnog i stvarnog“ svijeta. Djeci treba ukazati na pravu kvalitetu igre vani te spomenutih ogrebotina koje predstavljaju „dobru“ bol.

    OdgovoriIzbriši
  13. Zanimljiv članak, oba članka...definitivno nešto na što bi trebali obratiti pažnju pogotovo u ovom stoljeću gdje je tehnologija došla do izražaja te se tako stari običaji i igre što su se nekad igrale(ponegdje danas) zanemaruju. Teme su stvarno diskutabilne i aktualne. Djeci treba dobar odgoj i usmjerenje...

    OdgovoriIzbriši
  14. Televizija,internet,zapravo svi digitalni mediji danas su toliko uvrženi u našem društvu da je regulacija samih gotovo pa i nemoguća. Istina jest da bi roditelji sami trebali kontrolirati djecu koje sadržaje prate i kojima se koriste. Također vidim i problem u tome da se na televiziju uvede naučni program. Ideja je izvrsna,ali mislim da ne bi toliko odjeknula pa da zamjeni drugi sadržaj koji preokupira djecu. Što se tiče druženja djece vani,stojim da je toga premalo i da je to puno veći problem nego televizijski program. To ostaje na roditeljima,nista vise.

    OdgovoriIzbriši
  15. Trenutno živimo u društvu u kojem se ne može zamisliti život bez tehnologije.Problem je u tome što tehnologija napreduje iz dana u dan, a mentalitet ljudi se ne mijenja i ta razlika raste neprestano.Uvođenje takvog predmeta u osnovne škole barem bi malo smanjio tu razliku te ponudio priliku ljudima da se "približe" tehnologiji što je zapravo paradoksalno, jer su ljudi ti koji unaprjeđuju tehnologiju dok ne unaprjeđuju sebe i međuljudske odnose.

    OdgovoriIzbriši
  16. Pravo je čudo danas vidjeti dijete koje se igra na ulici, svi se okreću samo televiziji, mobitelima, računalima i sličnome. Televizija zauzima previše vremena u djetetovom životu, te bi se ono, ako se već ne može okrenuti na pozitivno, trebalo maknuti iz djetetova života.

    OdgovoriIzbriši
  17. U potpunosti se slažem sa svime što je navedeno u ovom članku, vremena danas su drugačije nego što su nekada bila i to strašno utječe na djecu današnjice. Djeca krivo percipiraju nasilje jer o tome većinom saznaju preko interneta i televizije gdje su te teme prikazane na krivi način.Trebali bi se potruditi i učiniti sve da našu djecu poučimo o nasilju i pružimo im čim normalnije djetinjstvo.

    OdgovoriIzbriši
  18. Televizija kao medij je neizbjezan i neizostavan faktor u zivotu svakog pojedinca, pa tako i svakog djeteta.
    Uvodjenje medijskog programa u osnovnoskolsku nastavu smatram bitnim potezom koji ne moze nikome nastetiti, vec suprotno, sluzio bi kao orjentir i podsjetnik djeci sto se smije gledati, a na drugu stranu sto im steti. Dakako, roditeljsko uplitanje i nadgledanje kod kuce treba svakodnevno biti prisutno.
    Danasnje vrijeme je takvo da se bez medija jednostavno ne moze odvijati svakodnevni covjekov zivot. Unatoc tomu, ustanove i roditelji trebaju biti ti koji ce paziti da mediji na negativan nacin ne uzmu prevlast nad djetetovim ponasanjem.

    OdgovoriIzbriši
  19. U ovo digitalno doba zaboravili smo kakvim glupostima trujemo sebe, a ne vidimo da jos goru stvar radimo djeci. Roditelji bi svakako trebali pripaziti što njihova djeca gledaju te im na primjeren način objasniti koliko je ograničenja u digitalnom svijetu važno.

    OdgovoriIzbriši
  20. Medijski sadržaji često nisu primjereni dječijoj dobi, a rijetko koji roditelji reguliraju što njihova djeca zapravo vide u medijima. Osim tako loših strana, naravno da mediji i imaju dobre strane kao što su informiranje i zabavljanje djece.

    OdgovoriIzbriši
  21. izvrstan članak! Mislim da je u današnje vrijeme sve vise televizija postala odgajateljica, ima i prednosti i mana u tome.

    OdgovoriIzbriši
  22. U potpunosti se slažem s ovim člankom. Današnja djeca samo znaju za fizičko nasilje, ali nisu svjesni da su svakodnevno okruženi s nekom vrstom naselja bilo to preko interneta, različitih emisija na televizoru ili samih vršnjaka.

    OdgovoriIzbriši
  23. Smatram da se djecu treba naučiti da ne vjeruju svemu što čuju ili vide na televiziji te da je poštovanje i čuvanje fizičke i psihičke dobrobiti druge osobe jedno od najvažnijih zadaća našeg postojanja. Ako to naučimo djete, ne vidim veliki učinak koji određeni sadržaj na tvu može imat.

    OdgovoriIzbriši
  24. Svakako je poželjno uvesti novu tehnologiju u škole te time osuvremeniti klasičnu nastavu, ali isto tako mislim da nije dobro da djeca zamjenjuju knjige i pisanje korištenjem tableta u svakodnevnoj nastavi.

    OdgovoriIzbriši
  25. Smatram da bi se medijska pismenost trebala uvesti u škole kao predmet gdje bi djeca učila o medijima, te o njihovim pozitivnim i negativnim stranama. Djeci trebe objasniti da su mediji u jednu ruku korisni kao izvor informacija i zabave ali da u drugu ruku oni ne bi trebali biti previše zastupljeni u svakodnevnom životu jer mogu prouzročiti i negativne posljedice.

    OdgovoriIzbriši
  26. Djeci su potrebi medijski pismeni roditelji koji će ih znati usmjeriti da stvore svoje kritičko mišljenje o sadržaju koji im se nudi na televiziji, a kako nismo svi isti, ideja da se isto uvede u škole je odlična.

    OdgovoriIzbriši
  27. Smatram da se ne može bez medija u današnje vrijeme te je televizija odlični način za prenošenje informacija. Istina neki programi stvarno nisu primjereni za djecu, ali ako roditelj nauči dijete da sve što vide nije stvarno i u redu, nebi trebalo biti problema.

    OdgovoriIzbriši
  28. Znamo kako uz društvene utjecaje (roditelji, vrsnjaci, obrazovne ustanove)i mediji imaju moc da utjecu na djecje ponasanje. Televizija je po meni, uz pojavu Interneta i ostale tehnologije, i dalje najdominantniji medij kod djece. Na to upućuju rezultati razlicitih istrazivanja. Djeca sve vise i vise vremena provode pred televizijom. Nisam sigurna koliko se vremena posvecuje edukativnom programu, ali ovdje bi ipak skrenula pozornost na stetnost medija. Primjerice reklame. O tome se premalo prica, a od najranije dobi stvaramo potrosacko drustvo. U svakom slucaju borba protiv marketinskih industrija, ne odobravam manipuliranje djecom na taj nacin i vise edukativnih sadrzaja na TV-u!

    OdgovoriIzbriši
  29. Trebalo bi iskoristiti široki utjecaj televizije, uvođenjem informativnih i dokumentarnih emisija u većem obimu koje bi koristile djeci. Mislim da televizija kao i drugi mediji utječu na današnju djecu puno više od dosadnih predavanja i knjiga, te bi to zasigurno trebalo iskoristit njihov utjecaj.

    OdgovoriIzbriši
  30. Televizija ima puno pozitivnih strana. Preko nje se moze puno toga naucitI. Znam dosta ljudi koji su naucili strani jezik samo gledajuci filmove I sapunice. S druge strane ona moze uvelike negativno utjecati ako se ne kontrolira sadrzaj koji dijete gleda I ako na gledanje televizije ulaze previse vremena te tako zanemaruje svoje obaveze. Također nije dobro niti postavljati zabranu djetetu na gledanje televizije jer je dokazao da ce ju tata htjet gledatI jos vise. Smatram dq bi se koji sat u nastavi mogao iskoristiti za gledanje nekog sadrzaja putem ekrana ako je vezano uz temu predavanja jer vecina puno bolje pamti na takav nacin I zanimljivije je tako uciti.

    OdgovoriIzbriši
  31. Vrlo zanimljiv članak. Naime smatram da bi se medijska pismenost trebala uvesti u škole. Kod kuće se nebi trebalo forsirati djecu da gledaju informativne sadržaje. Naravno ako je to djetetova želja odlično, no u suprotnom zabava je ta koja definira djetinjstvo. U potpunosti se slažem sa zaključkom autorice koji govori o nedostatku interakcija djece licem u lice. Iako imamo tehnologiju koja nam gotovo sve omogućava, nemamo ono najbitnije-jedni druge.

    OdgovoriIzbriši
  32. Roditelji bi trebali obratiti pozornost s obzirom na sadržaje koje njihova djeca gledaju. No isto tako smatram da su mediji odličan način spoznavanja novih informacija te da djeca preko medija mogu i puno toga naučit.

    OdgovoriIzbriši
  33. Televizijski programi su dobar način da djeca steknu sliku o svijetu, ali nažalost većina emisija koje se danas emitiraju prestaju biti edukativne.

    OdgovoriIzbriši
  34. Također odlična tema kojom se treba više zabaviti. Ako djeca već toliko vremena provode ispred televizora, onda bi i sadržaj trebao biti što sadržajniji i edukativniji. A ne tamo neke lude crtiće puštat gdje se svi ubijaju i tuku, neke izobličene figure na ekranu...treba gledat Kravu i pile ili Dextera hahahah šalim se. Ako se gleda tv onda što korisnije neka bude, ali još bolje je imati širu televiziju, a to je onaj čudesan svijet koji dijete okružuje, jer ga tek treba istražiti. Sadržaj na tvu je iz dana u dan isti, a priroda, na žalost sve brže nestaje i smanjuje se

    OdgovoriIzbriši
  35. Žalosno je kako su djeca sve više otuđena, no kako i ne bi bila kad im je socijalna okolina sačinjena od „bezglavih“ ljudi, izgubljenih u vremenu i prostoru. Sve je to od nas učinila ova tehnologija, koja nam je živote stavila u šestu brzinu. Smatram kako televizija nije edukativna jer je, ništa drugo, već sredstvo podređeno interesu vladajućih bitanga. Rijetko se može pronaći neki dobar film, emisija…sve se svodi na konstantno ispiranje mozga (ono kad usred reklama puste malo filma) i skrivanje istine od očiju javnosti. Kad bi se govorila istina, ne bi više bilo naivnih tupih ovaca, a to nikako nije u interesu naših nadređenih. A crtići? To se ne može nazvati crtićima, to je animirano nasilje. Žao mi je što će današnja mala djeca morati živjeti u još izobličenijem svijetu odraslih, jer je naša civilizacija izabrala definitivno krivi smjer. Teško se je vratiti na ispravan put, naročito kad je masa već duboko zaglibila u…

    OdgovoriIzbriši