Kako adolescenti iz 18 zemalja vide svoju budućnost, te kako se nose s njom?

Biti prestrašen u vezi budućnosti tijekom prelaza u odraslost nije novost. Adolescenti se općenito boje neuspjeha u školi ili kasnijeg ne pronalaska posla. U usporedbi s prošlosti, trenutni životni uvjeti za adolescente u većini zapadnih, industrijaliziranih država su karakterizirani dugotrajnim školovanjem i raznim opcijama budućeg zaposlenja, ali i nesigurnosti kod biranja karijere. Iako se nudi sloboda u biranju buduće karijere, adolescenti su često suočeni s raznim mogućnostima ili nemogućnostima zaposlenja. Iako takve socijalne promjene mogu biti percipirane kao pozitivni izazovi, s druge strane izazivaju anksioznost. Mladi ljudi sve su više zabrinuti oko svog školovanja kako ono određuje njihov budući život. Najnovija istraživanja pokazuju kako se adolescenti, osobito iz Europe, puno više stresiraju nego 1990-ih te se ti strahovi i brige oko budućnosti povezuju se s stresom u školi. U mnogo država, adolescenti se sve više i više brinu oko dobrih ocjena i dobrih fakulteta.

Ovo istraživanje bavi se pitanjem kako adolescenti iz 18 zemalja vide svoju budućnost, te kako se nose sa budućnosti i kako se nose sa stresom vezanim uz školu. U svakoj državi, adolescenti se drugačije nose sa stresom.

Glavni ciljevi ovog istraživanja su:

1)      Istražiti hipotezu da razvojni kontekst oblikuje percepciju i stil sučeljavanja sa stresom.

2)      Ispitati učinke dobi i spola na percepciju i stilove suočavanja kod stresa kod adolescenata.

Vezano uz prvi cilj, pretpostavili su da će adolescenti u Europi i Sjevernoj Americi pokazati manju razinu stresa u odnosu na one u Aziji, Južnoj Americi i na Istoku. Vezano uz drugi cilj, pretpostavili su da žene imaju veću razinu stresa u odnosu na muškarce, te da stariji adolescenti imaju veću razinu stresa od onih mlađih.

Uzorak im je predstavljalo 11,035 adolescenata iz 18 zemalja (Kostarika, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Hong Kong, Italija, Koreja, Pakistan, Peru, Poljska, Rusija, Španjolska, Turska i SAD). Iz svake zemlje uzelo se po 300 adolescenata približno jednakih dobi (15 godina) i iz istih socijalnih uvjeta života.
Vezano uz budućnost i stres vezan uz školu za istraživanje se koristio Problem Questionnaire koji procjenjuje percepciju 64 manjih stresora u različitim područjima. Potvrdna faktorska analiza na ovom uzorku potvrdila je sljedećih sedam područja stresa u svakodnevnom životu: problemi u školi, problemi sa budućim pitanjima, problemi s roditeljima, problemi s vršnjacima, problemi tijekom slobodnog vremena, problemi vezani uz njih same te problemi vezani uz romantične veze. Vezano uz suočavanje s budućnošću i stres vezan uz školu za istraživanje se koristio Coping Across Situations Questionaire koji procjenjuje dvadeset strategija suočavanja kroz osam problematičnih domena: škola, profesori, budućnost, roditelji, vršnjaci, slobodno vrijeme, svoja ličnost i romantične veze. Potvrdna faktorska analiza na ovom uzorku potvrdila je sljedećih tri područja stila suočavanja s problemima: traženje podrške, emocionalni izlaz te povlačenje/poricanje.

Ovim istraživanjem došli su do zaključka da se među ovim adolescentima mogu formirati tri regionalne skupine koje se razlikuju s obzirom na zemljopisnu blizinu zemlje i različit socioekonomski status. Adolescenti u kontinentalnoj grupi (sjeverni i zapadni dijelovi Europe i SAD) dijele razvojno središte odrastanja u industrijaliziranoj naciji u kojoj je potvrđen individualan izbor karijere, a osobno se postignuće poštuje. Adolescenti u Istočnoj/Azijskoj skupini (Hrvatska, Češka, Estonija, Poljska i Rusija) su odrastali u zemljama koje su bile pod jakim utjecajem povećane industrijalizacije, društvenih prevrtanja i promjena u tradicijskim vrijednostima. Naposljetku, adolescenti u Južnoj grupi (Kostarika, Peru, Pakistan, Turska; Francuska, Italija i Španjolska) su odrastali u zemljama s nižom razinom individualizacije, s nižim BDP-om i većim obiteljima. U svih 18 zemalja, adolescenti se više stresiraju oko budućnosti, nego oko škole. Većina adolescenata iz ovog istraživanja pokazali su visok stupanj straha za buduće školovanje, i strah da neće moći izabrati fakultet po svom izboru. Mali dio adolescenata u strahu je da će biti nezaposleni, a jedan dio je u strahu da neće moći kombinirati buduću karijeru s brakom i obitelji. Razine stresa pokazale su se višima kod adolescenata u Južnoj grupi no u Istočnoj/Azijskoj. Zbog viših socioekonomskih statusa, adolescenti iz Južne grupe žele jednog dana i sami postati novčano neovisni da bi zadovoljili uvjete života na jugu. Adolescenti u Istočnoj/Azijskoj skupini pokazuju visoku razinu stresa vezanu uz budućnost, točnije, zbog pravilnog odabira daljnjeg školovanja ili podbacivanja u istom. Također, pokazali su i visoku razinu stresa vezano uz školu, jer kako nam je poznato, kod njih se stavlja veliki fokus na samo obrazovanje. Adolescenti u kontinentalnoj grupi pokazali su najmanje razine stresa i što se tiče budućnosti, i što se tiče školovanja. Za njih je najvažnije da mogu istražiti svoje mogućnosti. No s druge strane, ipak ih brine u kojem će pravcu krenuti nakon što završe osnovno školovanje. Najveći stresor kod obrazovanja za njih je taj da imaju što veći uspjeh. Adolescenti koji su odrasli u kulturama koje naglašavaju obiteljske veze i daju adolescentima malu autonomiju i slobodu istraživanja bili su više zabrinuti za svoju budućnost. S druge strane, adolescenti koji su odrastali u kulturama koje podupiru pojedinačne izbore i nude povoljnije prilike bili su manje zabrinuti za svoju budućnost. Većina studenata bolje se nosi s stresom vezanim uz školovanje, no onim vezanim uz budućnost.

Ovim istraživanjem došli su i do zaključka da su stariji adolescenti više pod stresom od onih mlađih. Također, i da su žene pod većim stresom od muškaraca. To da su žene pod većim stresom oko dobrih ocjena još potječe od davnih vremena, kako su se one uvijek trebale s muškarcima boriti za određeno radno mjesto.
Što se tiče suočavanja s stresom, većina adolescenata koriste prijatelje i obitelj kao podršku. Neki adolescenti svoje probleme rješavaju izbacivanjem tog iz sebe npr. vikanjem, plačem, a neki ih rješavaju sportom, plesom i sl. (emocionalni izlaz). Najmanji broj adolescenata koristio je povlačenje/poricanje kao način suočavanja sa stresom.

Razvitkom svijeta, razvijaju se i nove mogućnosti. A nove mogućnosti zadaju nove probleme. Nažalost, to često rezultira povećanim stresom kod većine adolescenata. Sto stvari koje treba obaviti, sto stvari o kojima treba razmišljati. Obrazovni sustav nam u tome nažalost ne pomaže, već nas na neki način i ograničava. Živimo u svijetu di se trebamo boriti jedni protiv drugih, gdje trebamo dobro promisliti svaki svoj sljedeći korak, i gdje bez većeg truda nećemo postići ništa. Iako je to s jedne strane dobra stvar, s druge strane izaziva sve veći stres u nama.

Jeste li vi pod stresom i zašto? Kako se vi borite sa svojim stresom? 

Više o članku možete pronaći u članku: Differences in agency? How adolescents from 18 countries percieve and cope with their futures (https://bib.irb.hr/datoteka/655771.stress_coping_cross-cultural.pdf)

Povezanosti obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja s različitim dimenzijama perfekcionizma njihove djece

Živimo u doba kad su najbitnije ocjene kao podloga za daljnje obrazovanje, za budući posao i samo budućnost. Danas, djeca su pod sve većim pritiskom, te svaki korak koji učine oblikovat će njihovu budućnost. Prema nekim istraživanjima, djeca su danas pod istom dozom stresa kao i pacijenti u psihijatrijskim ustanovama 70-ih. Pritisak dolazi sa svih strana, od obrazovnog sustava, od profesora te od samih roditelja. To djecu dovodi do toga da i sama uvijek žele više, bolje i kvalitetnije. No tanka je granica između pozitivnog i negativnog perfekcionizma. Perfekcionizam se može definirati kao težnja za nepogrešivošću koja može imati negativne posljedice za funkcioniranje pojedinca.
Pa koliku ulogu zapravo roditelji imaju u svemu tome? Pomažu li oni ili odmažu u procesu obrazovanja svoje djece?

Cilj istraživanja Povezanosti obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja s različitim dimenzijama perfekcionizma njihove djece bio je utvrditi povezanost obrazovnih očekivanja roditelja, te dječjih procjena roditelja s pojedinim dimenzijama perfekcionizma djeteta. Profesorice Mia Grbavac i Ana Slišković pobliže su istražile ovaj problem. Za svoje istraživanje iskoristile su uzorak od 93 obitelji, 93 učenika od prvog do četvrtog razreda i njihovih roditelja.

Obrazovna očekivanja roditelja i roditeljsko ponašanje prema djeci mogu voditi problemima u prilagodbi djece, pa tako i u razvoju negativnih aspekata perfekcionizma. Iako se na perfekcionizam gleda kao na jednodimenzionalan konstrukt koji najbolje definira težnja za nepogrešivošću, on zapravo ima višedimenzionalnu prirodu. Osnovne dimenzije perfekcionizma su: pretjerano visoki osobni standardi, pretjerana zabrinutost oko pogrešaka u izvedbi, sumnja u kvalitetu vlastite izvedbe, pretjerano naglašavanje preciznosti, reda i organizacije, te uloga očekivanja i procjene od strane roditelja. Postoje i pozitivni i negativni aspekti perfekcionizma. Osoba s visokom razinom pozitivnog perfekcionizma postavlja sebi visoke zahtjeve, radi veoma savjesno i odgovorno, trudeći se da dosegne postavljene ciljeve. S druge strane, osnovne manifestacije neadaptivnog perfekcionizma su: previsoko postavljene ambicije, često u neskladu s sposobnostima, obuzetost pogreškama, nesigurnost u vezi s akcijom koju treba poduzeti, te stalno nezadovoljstvo postignutim. Također, negativan perfekcionizam može dovesti i do različitih poremećaja. 

Prema mišljenju perfekcionista, roditelji tj. roditeljski stil odgoja glavni su razlog njihova perfekcionizma. Tu se ističu dvije dimenzije roditeljskog ponašanja: roditeljska kontrola i emocionalnost. Emocionalna toplina i prihvaćanje od strane roditelja pozitivno utječu na razvoj djeteta, dok pretjerana kontrola sputava dijete i time negativno utječe na njegov razvoj. Također, obrazovna očekivanja roditelja mogu igrati veliku ulogu u razvoju perfekcionizma. Visoka očekivanja roditelja mogu biti popraćena prihvaćanjem i toplinom ili nekonzistentnim nagrađivanjem i kažnjavanjem. Međutim, postoje i roditelji čija su visoka očekivanja povezana s kritikama, kaznama ili nedostatkom prihvaćanja i topline ako dijete ne zadovolji njihove visoke standarde. Budući da su djeca izuzetno osjetljiva na kritike svojih roditelja, takvim ponašanjem se kod djece može razviti negativni perfekcionizam. Prema Modelu socijalnih očekivanja djeca uče da mogu dobiti roditeljsku ljubav i odobravanje samo ukoliko budu savršena. Kada takvo dijete nije u stanju ispuniti roditeljska očekivanja, ono razvija kronični osjećaj bespomoćnosti i beznađa. Roditeljsko zanemarivanje, također, može dovesti do istog ishoda. Takvi roditelji nemaju nikakva očekivanja od djeteta i ne daju mu nikakve smjernice, zbog čega djeca sama sebi počinju postavljati visoke standarde i ciljeve.

U istraživanju su profesorice Mia Grbavac i Ana Slišković za mjerenje koristile nekoliko upitnika. Za roditelje koristile su Skalu obrazovnih aspiracija i očekivanja za adolescente (SEAEA), čime su se provjeravala tri faktora: Očekivanje i vrednovanje školovanja, Priprema za školska postignuća te Promjenjivost očekivanja i aspiracija. Tu su se provjeravale činjenice poput: Realno je očekivati da će moje dijete završiti fakultet.; Moja očekivanja prema obrazovanju mog djeteta mijenjaju se kako ono odrasta.; Potičem svoje dijete da istraži različite fakultete i sveučilišta. Učenici su ispunjavali Upitnik za procjenu roditeljskog ponašanja-CRPBI-57, gdje su procjenjivali ponašanje svojih majki i očeva. Tu su se mjerile temeljne dimenzije roditeljskog ponašanja: 1) emocionalnost (prihvaćanje, odbacivanje djeteta); 2) psihološka kontrola i 3) bihevioralna kontrola. Učenici su, također, ispunjavali Višedimenzionalnu skalu perfekcionizma-MPS-F, gdje se perfekcionizam mjeri kroz šest dimenzija: osobni standardi, zabrinutost zbog pogrešaka, roditeljska očekivanja, roditeljska prigovaranja, dvojba u vlastitu izvedbu te organiziranost.

Rezultati istraživanja pokazali su povezanost između različitih dimenzija pefekcionizma, s jedne, te obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja, s druge strane. Pokazalo se da su značajni korelati pozitivnih aspekata perfekcionizma očekivanje i vrednovanje obrazovanja roditelja, sudjelovanje majke u pripremi za obrazovna postignuća te dječja procjena prihvaćanja od strane roditelja. U negativnim aspektima perfekcionizma značajno su povezani dječja procjena prihvaćanja, psihološke i bihevioralne kontrole od strane roditelja te očeva promjenjivost obrazovnih očekivanja. Nadalje, rezultati su pokazali da su pojedinačne mjere pozitivnog perfekcionizma, te pozitivni perfekcionizam pozitivno povezani s očekivanjem i vrednovanjem obrazovanja roditelja. Dakle, djeca će, u prosjeku, sama sebi postavljati više osobne standarde te biti u svom djelovanju organiziranija što su očekivanja i vrednovanja obaju roditelja veća. Također, rezultati pokazuju da majke, u prosjeku, više sudjeluju u pripremi djeteta za obrazovna postignuća u odnosu na očeve, te djeca procjenjuju da ih majke više prihvaćaju kao i da pokazuju više psihološke kontrole u odnosu na očeve.

Smatrate li da neki roditelji pretjeruju u očekivanjima kod svoje djece? Što je po vama pravilno podržavanje djeteta?
Jeste li se ikada susreli kod koga su roditeljska očekivanja izazvala negativan perfekcionizam?

Više o članku možete pronaći u članku: Povezanosti obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja s različitim dimenzijama perfekcionizma njihove djece autorica Mie Grbavac i Ane Slišković (http://hrcak.srce.hr/169723)